Januar, mjesec mog rođenja, ali ipak nije moj…. Neznam kako je bilo

prije, jer mi pamćenje funkcioniše samo kad su u pitanju pozitivne stvari.

Nekako se uspijem spasiti preko decembra, ne uzimam baš za ozbiljno

“promjenu godine” i ulazim sa određenom količinom radosti, odmora i

očekivanja u novu godinu. Ali imam neki osjećaj da negdje u pozadini stoji

neka sjena koja me mrko gleda i dere se za mnom: “Heeeeeeeeeej, mladi

gospodine, neće moći tako. Promjena je godine i sve na nulu molim, predajte

sve ovdje, radost, odmor i sve pozitivno. Prenos u novu godinu nije moguć.

Sve na nulu i spustite se na zemlju, godina je duga, morate imati nešto za

poraditi.” Tako nekako…

Zadnja dva januara su bila najgora. Januar 2006. mi je razbolio majku,

uspjela je čak stići i do Kliničkog centra u Ljubljani, mislim da se tako

nekako zvao. 2007 je dopustio mojoj maloj bratični da plače zbog kojekakvih

bolesti, čak 31 dan ili tako nešto, nisam brojao. Sad u januaru 2008. opet

isti problemi. Sestra mora na operaciju, po ko zna koji put.

Kad god se okrenem i sjetim januara obuzme me neka jeza i ponekad, bez

ikakvog razloga tjera me briznem u plač…Al’ nema veze, nedam se…još

samo koji dan…